Posebni Kolektivni ugovor za medijske radnice i radnike – GLAVNI DOKUMENT PLATFORME ZAŠTITNIKA GRADJANA!

Poštovani gospodine Pašaliću,
u nadi da najavljena Platforma nije još jedan od predizbornih trikova aktuelnog režima, šaljem Vam u nastavku ovog pisma PREDLOG POSEBNOG KOLEKTIVNOG UGOVORA ZA ZAPOSLENE U MEDIJSKOJ DELATNOSTI REPUBLIKE SRBIJE.
Ovaj KOLEKTIVNI UGOVOR je GLAVNI dokument, da ne kažem TEMELJ buduće PLATFORME, koji uz posredovanje Vlade, odnosno Ministarstva za rad kao medijatora u socijalnom dijalogu, treba da potpišu UNIJA POSLODAVACA i 3 reprezentativna novinarska sindikata.
Vaš odnos kao Zaštitnika gradjana prema ovom Predlogu, tj. prema POSEBNOM KOLEKTIVNOM UGOVORU ZA ZAPOSLENE U MEDIJSKOJ DELATNOSTI REPUBLIKE SRBIJE pokazaće koliko ste ozbiljni i odgovorni u nameri da pomognete mojim koleginicama i kolegama širom Srbije.
U nadi da će do kraja tekuće 2020. godine ovaj Kolektivni ugovor biti potpisan i primenjen, jer već postoje i novinarski sindikati i Unija poslodavaca (jedino što do sada nije postojalo je politička volja Vlade Republike Srbije, odnosno nadležnog Ministarstva za rad), srdačno Vas pozdravljam.
U Beogradu, 25. maja 2020.                                            Filip Mladenović, novinar, član NUNS-a

 

P R E D L OG   NUNS-a

POSEBNI KOLEKTIVNI UGOVOR

ZA ZAPOSLENE U MEDIJSKOJ DELATNOSTI REPUBLIKE SRBIJE

I  OPŠTE ODREDBE

Član 1.

Posebnim kolektivnim ugovorom za zaposlene u medijskoj delatnosti Republike Srbije (u daljem tekstu: Kolektivnim ugovorom) uređuju se prava, obaveze i odgovornosti medijskih radnica/radnika i poslodavaca koja proističu iz rada i po osnovu rada, kao i međusobni odnosi medijskih radnica/radnika i poslodavaca. Takođe, uređuju se i druga pitanja koja nisu na potpun i celovit način uređena Zakonom o radu i Opštim kolektivnim ugovorom, postupak kolektivnog  pregovaranja, sastav i način rada tela ovlašćenih za mirno rešavanje sporova izmedju zaposlenih u medijima i poslodavaca, međusobni odnosi učesnika u zaključivanju posebnog Kolektivnog ugovora i ostala pitanja od značaja za uređivanje odnosa između zaposlenih i poslodavaca u medijskoj delatnosti.

Član 2.

Ovaj Kolektivni ugovor odnosi se na sve radnice i radnike (zaposlene) i posladavce u medijskoj delatnosti Republike Srbije.

Član 3.

Pojedinačnim Ugovorom o radu, kao i Pravilnikom o radu, detaljnije se razrađuju određena prava i obaveze iz rada i po osnovu rada, ali se ne mogu utvrditi u manjem obimu od onoga koji je utvrđen Zakonom o radu, Opštim kolektivnim ugovorom i ovim posebnim Kolektivnim ugovorom.

II  ZAKLJUČIVANJE I PRIMENA UGOVORA O RADU

Uslovi za zaključivanje ugovora o radu

Član 4.

Ugovor o radu se zaključuje između zaposlenih i poslodavca u medijskoj delatnosti na način i u postupku utvrđenim Zakonom o radu i Opštim kolektivnim ugovorom.

Poslodavac je dužan omogućiti radnici/radniku da se pre stupanja na rad detaljno upozna sa propisima o radnim odnosima, organizacijom rada i zaštitom na radu.Pored opštih uslova za zaključivanje ugovora propisanih Zakonom o radu i Opštim kolektivnim ugovorom, poslodavac je dužan utvrditi i posebne uslove:

a) vrstu i stepen stručne spreme,

b) posebna specijalistička znanja,

v) radno iskustvo, ako je neophodno za samostalno obavljanje poslova čije trajanje ne može iznositi kraće od 6 (šest) meseci ni duže od 5 (pet) godina.

 Probni rad

 Član 5.

Ukoliko se Ugovorom o radu predviđa probni rad, on ne može biti duži od 3 (tri) meseca. Izuzetno, ovaj rok može se sporazumno produžiti još za 3 (tri) meseca.

Dužina probnog rada zavisi od vrste i složenosti poslova na radnom mestu i precizira se pojedinačnim Ugovorom o radu ili Pravilnikom o radu.

Prilikom zaključivanja Ugovora o probnom radu, radnica/radnik se upoznaje sa načinom praćenja i ocenjivanja rezultata probnog rada.

Od strane poslodavca, u dogovoru sa organom sindikalne organizacije, formira se komisija koja će izvršiti proveru sposobnosti radnice/radnika.

Radnici/radniku koji prema izveštaju komisije ne zadovolji za vreme probnog rada prestaje radni odnos istekom roka, u skladu sa Zakonom o radu.

Dopunsko osposobljavanje, stručno obrazovanje i usavršavanje

Član 6.

U skladu sa potrebama radnog mesta poslodavac ima obavezu da radnicu/radnika o sopstvenom trošku uputi na stručno osposobljavanje i usavršavanje, u skladu sa zakonima i potrebama radnog mesta radnice/radnika, a posebno kada dođe do usvajanja i primene novih metoda u organizaciji I tehnologiji rada.

Stručno osposobljavanje i usavršavanje može se obavljati neposredno kod poslodavca ili u drugom medijskom preduzeću, kao i u specijalizovanim ustanovama i školama što se reguliše Pravilnikom o radu.

Za vreme stručnog usavršavanja i osposobljavanja radnica/radnik ima pravo na punu platu koju bi primila/o da je radila/o.

Poslodavac koji nije radnici/radniku obezbedio dopunsko osposobljavanje, stručno obrazovanje i usavršavanje u skladu sa zahtevima procesa rada na radnom mestu nema pravo na obeštećenje u slučaju materijalne štete koja nastane kao posledica nestručnog rada, niti radnica/radnik može po tom osnovu trpeti druge štetne posledice.

Raspoređivanje radnica/radnika

Član 7.

Radnica/radnik se raspoređuje na radno mesto za koje zasniva radni odnos i koje je navedeno u Ugovoru o radu.

Poslodavac može radnicu/radnika, za vreme trajanja Ugovora o radu, uputiti na rad u drugo mesto:

a) ako upućivanje ne utiče štetno na zdravlje radnice/radnika,

b) ako putovanje u mesto rada i povratka u mesto prebivališta radnice/radnika, u normalnim uslovima i javnim prevoznim sredstvima, ne traje duže od 3 (tri) časa, a za radnice, majke deteta od jedne do sedam godina, duže od 2 (dva) časa dnevno.

Član 8.

Poslodavac može radnicu/radnika tokom trajanja Ugovora o radu privremeno uputiti na rad u druga mesta u Srbiji gde ima svoja dopisništva  ili druge organizacione jedinice pod uslovom da mu obezbedi:

a) minimalno samački smeštaj sa osnovnim civilizovanim uslovima za boravak i rad,

b) najmanje dva besplatna obroka tokom radnih dana, kao i terenski dodatak,

c) novčanu nadoknadu troškova putovanja za posetu porodici najmanje jednom mesečno.

Radnica koja održava trudnoću ili radnica koja ima dete do sedam godina starosti, kao ni invalid, ne može se uputiti na rad u drugo mesto.

Rad radnica/radnika u posebnim slučajevima

Član 9.

Poslodavac može radnicu/radnika privremeno rasporediti na druge poslove koji ne odgovaraju vrsti i stepenu njenog/njegovog  stručnog obrazovanja u slučaju iznenadnog povećanja obima posla, zamene odsutnih radnica/radnika ili obaveze izvršavanja ugovorenog posla.

Privremeni raspored može trajati najduže do 3 (tri) meseca.

Radnica/radnik za vreme obavljanja poslova u posebnim slučajevima ima pravo na platu svog radnog mesta, odnosno platu koja je povoljnija.

Rad kod kuće

Član 10.

Ugovorom o radu, između poslodavca i radnice/radnika, mogu se utvrditi prava, obaveze i uslovi obavljanja rada kod kuće radnice/radnika.

Ukoliko se prilikom tog rada koriste sredstva za rad radnice/radnika, Ugovorom o radu se utvrđuju  troškovi upotrebe tih sredstava, minimalno u visini amortizacije.

Ugovorom o radu detaljno će se regulisati odnosi poslodavca i radnice/radnika, u zavisnosti od delatnosti i posla koji se obavlja kod kuće.

 Rad pripravnika

Član 11.

Pripravnikom se smatra osoba koja je završila srednju, višu školu ili fakultet, a koja prvi put zasniva radni odnos u tom zanimanju.

Pripravnički staž za radnice/radnike za srednjom stručnom spremom traje 6 meseci, sa višom 9 meseci, a sa visokom 12 meseci.

Pripravnik je u obavezi da za vreme pripravničkog staža završi program osposobljavanja, shodno stručnoj spremi i kvalifikacijama, u cilju osposobljavanja za samostalan rad i polaganje stručnog ispita.

Stručni ispit pripravnik polaže okončanjem pripravičkog staža, i to u roku od 30 dana o trošku poslodavca, pred komisijom koja mora imati isti ili viši stepen stručne spreme od one za koju se pripravnik osposobljava.

O položenom ispitu pripravniku se izdaje uverenje.

Za vreme trajanja pripravničkog staža pripravnik ima sva prava u skladu sa Zakonom o radu i Opštim kolektivnim ugovorom.

Povratak radnice/radnika na posao nakon isteka funkcije

Član 12.

Preduzeće je dužno da omogući povratak na posao svojim radnicama/radnicima nakon isteka izborne funkcije u državnom organu ili organizaciji, komori, novinarskom udruženju, organima sindikata i političkim strankama, ukoliko se prijave poslodavcu u roku od 30 dana od dana isteka funkcije.

III – RADNO VREME

 Redovno radno vreme

Član 13.

Puno radno vreme radnica/radnika iznosi 40 (četrdeset) časova u toku sedmice.

Radnice/radnici koji su angažovani na vrlo teškim, napornim i po zdravlje štetnim poslovima imaju pravo na skraćeno radno vreme, i to do 10 časova u radnoj sedmici. Kolektivnim ugovorom, odnosno Ugovorom o radu precizno se navodi koji su to poslovi.

Inicijativu za skraćenje radnog vremena može dati i sindikat medijskog preduzeća.

Radnica/radnik koji radi u punom radnom vremenu ima pravo na odmor u toku radnog vremena u trajanju od 30 (trideset) minuta.

Radnica/radnik ima pravo na sedmični odmor u trajanju od najmanje 24 časa neprekidno prema unapred odredjenom rasporedu.

Poslodavac kod koga je rad organizovan u smenama, raspored, zamenu i odmor između dve smene obavlja u rokovima i na način određen Kolektivnim ugovorom, Pravilnikom o radu i Ugovorom o radu.

 Prekovremeni rad

Član 14.

U slučaju neplaniranog povećanja obima posla, otklanjanja posledica vremenskih nepogoda, havarija na sredstvima rada, požara, zemljotresa, epidemija i drugih nesreća,radnica/radnik su dužni da na zahtev poslodavca rade duže od punog radnog vremena.

Ne može se odrediti da radi prekovremeno:

a) trudna žena, kao i majka sa detetom do 5 godina života,

b) radnica/radnik mlađi od 18 godina,

c) invalid sa 60% i višeg stepena telesnog oštećenja, kao i radnik ugroženog zdravlja kome bi, prema mišljenju nadležnog lekara, prekovremeni rad mogao pogoršati zdravstveno stanje.

d) samohrani roditelj ili usvojilac deteta mlađeg od 5 godina života.

Prekovremeni rad radnice/radnika ne može trajati više od 10 (deset) časova tokom sedmice.

Radnica/radnik u toku kalendarske godine ne može raditi prekovremeno više od 150 časova.

Ako radnica/radnik radi prekovremeno duže od tri časa ima pravo na odmor u trajanju od 15 minuta.

Za vreme prekovremenog rada plata radnice/radnika se uvećava za 35% u odnosu na platu za isti broj časova rada u redovnom radnom vremenu.

IV  ODMOR I ODSUSTVO

Godišnji odmor

Član 15.

Godišnji odmor utvrđen Zakonom o radu uvećava se po jedan dan za svake 3 (tri) navršene godine radnog staža.

Godišnji odmor uvećava se:

– radnici/radniku koji rade na poslovima sa posebnim uslovima rada u skladu sa Zakonom o radu – 2 (dva) dana;

– samohranom roditelju, staraocu i usvojiocu sa maloletnom decom do 7 godina – 2 (dva) dana;

– roditelju, staraocu i usvojiocu hendikepiranog deteta – 3 (tri) dana;

– invalidu rada  od 1. do 6. grupe – 2 (dva) dana.

U dane godišnjeg odmora ne računaju se dani sedmičnog odmora, praznici u koje se ne radi, vreme privremene nesposobnosti za rad, te drugi oblici odobrenog odsustva sa posla.

Ako je kod poslodavca radno vreme raspoređeno u 6 radnih dana u sedmici, kod određivanja dužine godišnjeg odmora smatraće se da je radno vreme raspoređeno

u 5 radnih dana tokom sedmice, tako da se radne subote neće računati u dane godišnjeg odmora.

Ako radnica/radnik nema najmanje 6 meseci neprekidnog staža ima pravo na godišnji odmor u trajanju od dva dana za svaki navršen mesec rada.

Plaćeno odsustvo

Član 16.

Radnica/radnik imaju pravo na plaćeno odsustvo u trajanju do 7 (sedam) dana u kalendarskoj godini u sledećim slučajevima:

– prilikom sklapanja braka – 5 (pet) radnih dana;

– prilikom smrti člana uže porodice – 5 (pet) radnih dana;

– prilikom smrti člana šire porodice – 2 (dva) radna dana;

– u slučaju teže bolesti člana uže porodice – 3 (tri) radna dana;

– u slučaju teže bolesti člana šire porodice – 2 (dva) radna dana;

– prilikom rođenja deteta – 3 (tri) radna dana;

– dobrovoljnog davanja krvi – 2 (dva) radna dana prilikom svakog davanja krvi;

– prilikom sklapanja braka deteta – 2 (dva) radna dana;

– radi obeležavanja verskih i tradicijskih praznika – 2 (dva) radna dana;

– preseljenje u drugi stan – 2 (dva) radna dana;

– elementarne nepogode zbog čega je ugrožena egzistencija radnice/radnika – 3 (tri) radna dana;

– u slučaju dopunskog obrazovanja i usavršavanja na zahtev poslodavca u skladu sa obrazovnim programom;

– sindikalnog obrazovanja i usavršavanja na kursevima i seminarima;

– u ostalim slučajevima utvrđenim Ugovorom o radu.

Plaćeno odsustvo iz stava 1. ovog člana ne može biti duže od sedam radnih dana u toku jedne kalendarske godine, osim u slučaju smrti člana uže porodice.

Radnica/radnik, u slučaju potrebe, mogu u toku kalendarske godine koristiti plaćeno odsustvo po više osnova.

Poslodavac može, na zahtev radnice/radnika, odobriti plaćeno odsustvo duže od sedam radnih dana u toku kalendarske godine u opravdanim slučajevima.

Uz zahtev za korišćenje plaćenog odsustva po svim osnovama, potrebno je priložiti odgovarajući dokaz o postojanju slučaja za koji se traži plaćeno odsustvo.

Članom uže porodice u smislu ovog ugovora smatraju se: bračni i vanbračni supružnici, njihova deca (bračna, vanbračna i usvojena), pastorčad, deca pod starateljstvom, majka, otac, brat, sestra, očuh i maćeha, a članom šire porodice: baba, deda i članoviuže porodice bračnog druga.

Neplaćeno odsustvo

Član 17.

Radnici/radniku se može odobriti neplaćeno odsustvo radi:

– obavljanja neodložnih ličnih i porodičnih poslova, koje su radnica/radnik dužni obrazložiti u svom zahtevu;

– pripremanja i polaganja ispita na fakultetu ili drugoj obrazovnoj organizaciji, kao i pripremanja odbrane magistarskog rada ili doktorata, ukoliko se radnica/radnik ne obrazuju u interesu poslodavca;

-poseta članu porodice koji živi u inostranstvu;

– stručnog usavršavanja u inostranstvu, ukoliko usavršavanje nije na zahtev ni u interesu poslodavca;

– nege teško obolelog člana porodice i u drugim opravdanim slučajevima.

Dužina trajanja neplaćenog odsustva precizira se Ugovorom o radu.

Za vreme neplaćenog odsustva prava i obaveze radnika po osnovu rada miruju, a troškove penzijskog i invalidskog osiguranja, ako odsustvo traje preko 10 (deset) dana, snosi korisnik neplaćenog odsustva.

V  ZAŠTITA RADNICA/RADNIKA

Zaštita na radu

Član 18.

Poslodavac je dužan da obezbedi sve potrebne uslove zaštite na radu kojima se štiti fizičko i psihičko zdravlje radnica/radnika u procesu rada u skladu sa Zakonom o radu i propisima iz oblasti zaštite na radu.

Poslodavac može obezbediti na teret svojih sredstava godišnji sistematski pregled radnika u skladu sa Pravilnikom o zaštiti na radu.

Troškovi mera zaštite na radu padaju na teret poslodavca.

Član 19.

Radnica/radnik imaju pravo da odbiju da rade ako nisu obezbeđena sredstva zaštite na radu u skladu sa Pravilnikom o zaštiti na radu i da odmah upozore poslodavca na tu okolnost. Ako poslodavac nakon upozorenja radnice/radnika ne preduzme mere zaštite, radnica/radnik imaju pravo da se obrate sindikatu i inspektoru rada, a za vreme dok se ne obezbede mere zaštite na radu, po nalogu Inspekcije rada, radnica/radnik imaju pravo na punu naknadu plate na teret poslodavca.

Član 20.

Ukoliko se utvrdi da je radnica/radnik radila/o ili radi bez zaštitne opreme, sindikat će od nadležnog organa zahtevati pokretanje postupka odgovornosti neposrednog rukovodioca, radnice/radnika zaduženih za obezbeđenje zaštite na radu i radnice/radnika koji ne koriste zaštitnu opremu.

Član 21.

Poslodavac je obavezan da sve radnice/radnike osigura kod osiguravajućeg društva (kolektivno osiguranje) od posledica povrede na radu ili u vezi sa radom (invalidnost, trajni gubitak radne sposobnosti), kao i za slučajeve smrti usled nesreće na poslu.

Poslodavac je dužan da zaposlenima naknadi štetu zbog povrede na radu ili profesionalnog oboljenja, u skladu sa zakonom.

Način i postupak ostvarivanja zaštite na radu bliže se uređuju Pravilnikom o radu i Pravilnikom o zaštiti na radu.

Član 22.

Poslodavac je dužan doneti Pravilnik o zaštiti na radu kojim bliže uređuju mere i sredstva zaštite na radu, a naročito o mestima za invalide, kao i posebnu zaštitu invalida.

Član 23.

Predstavnik sindikata ima pravo da se neposredno upozna sa merama zaštite na radu i uslovima rada na svakom radnom mestu, kao i da predlaže poslodavcu preduzimanje propisanih mera zaštite na radu.

Poslodavac je dužan da sindikat obavesti o preduzetim merama iz stava 1. ovog člana u roku od 8 dana od dana dostavljanja predloga.

VI  PLATE I NAKNADE

Član 24.

Za obavljeni rad radnici/radniku pripada plata i naknade u skladu sa Zakonom o radu, Opštim kolektivnim ugovorom, ovim Kolektivnim ugovorom i Ugovorom o radu.

Plata se sastoji od:

a) osnovne plate koju je radnica/radnik ostvarila/o za puno radno vreme i standardne rezultate rada,

b) uvećanja plate.

Radnica/radnik ima pravo i na druga primanja u skladu sa Zakonom o radu  i ovim Kolektivnim ugovorom.

Najniža plata za zaposlene u medijskoj delatnosti je najniža plata utvrđena Opštim kolektivnim ugovorom.

Osnovna plata

Član 25.

Osnovna plata za puno radno vreme utvrđuje se tako što se cena rada, kao izraz vrednosti za najjednostavniji rad, pomnoži sa odgovarajućim koeficijentom, koji zavisi od stručne spreme radnice/radnika i složenosti poslova.

Cenu rada utvrđuju potpisnici ovog Kolektivnog ugovora posebnom odlukom, koja se objavljuje u “Službenom glasniku Republike Srbije”.

Član 26.

Radnici/radniku koji radi kraće od punog radnog vremena osnovna plata se utvrđuje srazmerno radnom vremenu koje je određeno Ugovorom o radu.

Član 27.

Sastavni deo osnovne plate je uvećanje po osnovu ukupnog radnog staža radnice/ radnika, koje iznosi 0,5% za svaku godinu radnog staža.

Osnovna plata pripravnica/pripravnika i drugih radnica/radnika, koji nemaju položen stručni ili drugi odgovarajući ispit, a dužni su ih po zakonu položiti, umanjuje se za 20%.

Član 28.

Za sva radna mesta kod poslodavca utvrđuju se koeficijenti na osnovu složenosti, odgovornosti, uslova rada i stručne spreme, koja je uslov za obavljanje određenog posla, od najjednostavnijih do najsloženijih grupa poslova.

Član 29.

Koeficijenti za utvrđivanje osnovne plate zavise od složenosti poslova, odnosno stručne spreme i kvalifikacije za njihovo obavljanje.

Koeficijenti grupa složenosti poslova utvrđeni su po platnim grupama od 1. grupe, kao najjednostavnijih, do 9. grupe, kao najsloženijih poslova:

 I grupa

Jednostavni rutinski poslovi za koje je potrebno minimalno znanje za razumevanje datih uputstava.

– Prvi stepen NK . . . . . . . . . . . najniži koeficijent složenosti 2,00;

II grupa

Manje složeni poslovi u administraciji koji se obavljaju jednostavnim  sredstvima rada ili bez njih.

– Drugi stepen PK . . . . . . . . . . . najniži koeficijent složenosti 2,20;

III grupa

Srednje složeni poslovi u administraciji, rad na različitim mašinama, alatima, postrojenjima i uređajima. Za obavljanje ovih poslova potreban je treći stepen stručne spreme – stručna sprema stečena trogodiš njim obrazovanjem.

– Treći stepen KV . . . . . . . . . . . . najniži koeficijent složenosti 2,70;

IV grupa

Složeni i istovremeno vrlo raznovrsni poslovi, u okviru određene tehnologije, složene radnje na administrativnim poslovima i rešavanje manje i srednje složenih poslova. Za obavljanje ovih poslova potreban je završen četvrti stepen stručne spreme.

– Četvrti stepen SSS . . . . . . . . . . najniži koeficijent složenosti 3,20;

V grupa

Složeniji poslovi u pripremi rada, poslovi usluga, administrativne i poslovne funkcije.

– Peti stepen VKV . . . . . . . . . . najniži koeficijent složenosti 3,50;

VI grupa

Složenost poslova za koje se kao uslov zahteva stručnost za izvođenje poslova, kao i rukovođenje manjim organizacionim delovima i stručnim poslovima. Za obavljanje ovih poslova potreban je završen prvi stepen obrazovanja na višoj školi ili prvi stepen fakulteta.

– Šesti stepen VŠS . . . . . . . . . . najniži koeficijent složenosti 4,10;

VII grupa

Složeni i vrlo složeni poslovi koji su potrebni za organizaciono i operativno vođenje radnih procesa, kontrolu rada, kadrovsko, ekonomsko i administrativno vođenje poslovanja s vrlo složenim, raznovrsnim radnim zadacima. Kao uslov za obavljanje ovih poslova zahteva se stručnost koja se stiče fakultetskim obrazovanjem, kao i rukovođenjem složenijim poslovima iz tehničke, ekonomske, pravne i druge oblasti.

– Sedmi stepen VSS . . . . . . . . . . najniži koeficijent složenosti 5,00;

VIII grupa

Složeni i vrlo složeni poslovi koji su potrebni za raspoređivanje, rukovođenje, kontrolu i koordinaciju poslovnog procesa. Oblikovanje novih teorijskih i praktičnih rešenja, praćenje i oblikovanje kompleksnih informacija i koordinacija poslova u najobimnijim

i najraznovrsnijim poslovima. Kao uslov za obavljanje ovih poslova zahteva se visoka stručna sprema i završene specijalističke studije ili naučno zvanje magistra.

– Osmi stepen – magistar nauka . . . . . . . . . . najniži koeficijent složenosti 6,00;

IX grupa

Samostalno obavljanje najsloženijih poslova, istraživačko razvojni poslovi i poslovi rukovođenja najsloženijim funkcijama. Kao uslov za obavljanje ovih poslova zahteva se posebno naučno zvanje doktora nauka.

– Deveti stepen – doktor nauka . . . . . . . . . . najniži koeficijent složenosti 7,00.

Pri vrednovanju radnih mesta na kojima, pored složenosti, postoje otežani uslovi rada i povećana odgovornost, poslodavac posebnim aktom utvrđuje vrednost radnih mesta po svim osnovama (složenost, uslovi rada i rukovođenje).

Razvrstavanje poslova po grupama složenosti i na pojedina radna mesta vrši se Ugovorom o radu, koji zaključuju poslovodni organ poslodovca i radnica/radnik.

Poslodavac može Opštim aktom utvrditi bliži kriterijum za razvrstavanje poslova po grupama složenosti.

Član 30.

Najniži koeficijent grupe složenosti poslova predstavlja polazni osnov za vrednovanje radnih mesta u smislu prethodnog člana 29. i ne ograničava poslodavca da utvrdi gornju vrednost koeficijenta za određene poslove.

U skladu sa poslovnom politikom, poslodavac može sa radnicom/radnikom ugovoriti platu za određeni period, izvan kriterijuma utvrđenih ovim Kolektivnim ugovorom.

Član 31.

Poslodavac je dužan obračunati i isplatiti platu u skladu sa Kolektivnim ugovorom, Opštim aktom i Ugovorom o radu u periodima ne dužim od 30 (trideset) dana, za prethodni mesec.

Poslodavac koji na dan dospelosti ne isplati platu i naknadu plate dužan je do kraja meseca, u kojem je dospela isplata plata ili naknada plata, uručiti radniku pismeni obračun plate ili naknade plate koju je bio dužan isplatiti.

 Član 32.

Zaposlenim novinarima starijim od 55 godina smanjiće se radna obaveza za 50%, uz ostvarivanje prava na zaradu kao da imaju punu radnu obavezu.

Uvećanje osnovne plate

Član 33.

Osnovna plata radnice/radnika uvećava se po osnovu:

a) obavljanja visoko složenih, najsloženijih i izuzetno značajnih poslova – do 30%,

b) obavljanje poslova pod posebno otežanim uslovima rada – do 20%,

v) posebnih rezultata u radu – do 30%.

Član 34.

Osnovna plata uvećava se:

a) po osnovu rada noću za 35%;

b) po osnovu prekovremenog rada za 35%;

v) za rad na dane državnog praznika i druge dane kada se po zakonu ne radi za 50%.

Naknada plate

Član 35.

Poslodavac je dužan radnici/radniku isplatiti naknadu neto plate u visini od 100% pored zakonom utvrđenih slučajeva i u slučajevima utvrđenim u članu 16. ovog Kolektivnog ugovora.

Radnica/radnik ima pravo na naknadu plate u slučaju učešća na stručnim usavršavanjima, seminarima,  takmičenjima, izložbama, sajmovima, kao i u drugim slučajevima koji se utvrde Ugovorom o radu.

Radnica/radnik ima pravo na naknadu plate za vreme privremene sprečenosti u skladu sa propisima o zdravstvenom osiguranju.

Poslodavac može zadržati isplatu naknade iz prethodnog stava:

– ako radnica/radnik za vreme privremene sprečenosti obavlja druge poslove, ukoliko se u disciplinskom postupku to dokaže,

– ako radnica/radnik u roku od 2 (dva) dana ne obavesti poslodavca o privremenoj sprečenosti za rad zbog bolesti.

Učešće u dobiti po osnovu inovacija, izuma i tehničkih unapređenja

Član 36.

Poslodavac je dužan da uredi uslove i način utvrđivanja učešća radnice/radnika u dobiti ostvarenoj po osnovu inovacija, izuma, tehničkih unapređenja i drugih vidova medijskog stvaralaštva.

Visinu naknade utvrđuje komisija, s tim da ova naknada ne može biti niža od 10% godišnje ostvarene dobiti po ovom osnovu.

Ostala primanja radnice/radnika

Član 37.

Poslodavac zaposlenima na teret materijalnih troškova isplaćuje:

a) dnevnicu za službeno putovanje u Republici Srbiji, čiji iznos odredi Vlada Republike Srbije posebnim aktom;

b) dnevnicu za službeno putovanje u inostranstvo u iznosu i na način propisan od nadležnog državnog organa;

c) naknadu troškova prevoza kod dolaska na posao i povratka s posla u visini pune cene prevozne karte/povlastice u javnom saobraćaju (gradski, prigradski, međugradski), koja mora biti isplaćena do petog u mesecu za prethodni mesec. Ukoliko je peronska karta uslov korišćenja prevoza, smatra se da je ista sastavni deo troškova prevoza;

d) troškove jednog toplog obroka za vreme jednog radnog dana, kao i u slučaju obavljanja prekovremenog rada, u visini 50% najniže cene rada utvrđene u skladu sa

Opštim kolektivnim ugovorom srazmerno broju dana provedenih u redovnom radnom vremenu, odnosno prekovremenom radu ukoliko kod poslodavca nije organizovana ishrana radnika;

e) dodatak na pripravnost, za zaposlene koji van radnog vremena moraju da budu dostupni (u pripravnosti) da bi ako ustreba izvršili neki posao svog radnog mesta. Dodatak za svaki sat pripravnosti iznosi 10% vrednosti radnog sata osnovne plate zaposlenog;

f) dodatak na osnovnu platu za rad od 22 sata do 06 sati narednog dana (rad noću). Dodatak za svaki sat rada noću iznosi 25% vrednosti radnog sata osnovne plate zaposlenog;

g) regres za korišćenje godišnjeg odmora – u visini 1 (jedne) plate utvrđene kolektivnim ugovorom;

h) otpremninu prilikom odlaska radnika u penziju – u visini trostruke plate radnika obračunate u skladu sa ovim kolektivnim ugovorom, koja se isplaćuje danom odlaska u penziju, a najkasnije u roku od 30 dana od dana prestanka radnog odnosa;

i) naknadu troškova za korišćenje sopstvenog automobila kod obavljanja službenog posla, po nalogu poslodavca – u visini od 20% cene goriva po jednom litru za svaki pređeni kilometar.

Član 38.

U zavisnosti od vremena provedenog na službenom putu, zaposlenima pripada:

a) cela dnevnica:

– za svaka 24 časa,

– za ostatak vremena, preko 12 a do 24 časa,

b) polovina dnevnice:

– za vreme preko 8 časova a do 12 časova.

Za dane kada su na službenom putu s pravom na dnevnicu, zaposleni nemaju pravo na naknadu za ishranu u toku rada.

Član 39.

Za vreme rada izvan sedišta medija, odnosno izvan mesta sedišta dopisništva medija, zaposleni imaju pravo na terenski dodatak – naknadu troškova rada i boravka na terenu koja iznosi 3% prosečne mesečne zarade zaposlenog u privredi Republike Srbije, prema poslednjem konačnom objavljenom podatku republičkog organa nadležnog za poslove statistike na dan isplate.

Za odlazak na teren i povratak po obavljenom poslu zaposleni imaju pravo na naknadu putnih troškova.

Član 40.

Dnevnice i terenski dodatak međusobno se isključuju.

Član 41.

Zaposleni imaju pravo na jubilarnu novčanu nagradu u visini prosečne zarade bez poreza i doprinosa po zaposlenom u Republici Srbiji prema poslednjem objavljenom podatku organa nadležnog za poslove statistike, s tim što se visina novčane nagrade uvećava za 25% pri svakom narednom ostvarivanju tog prava, tako da se isplaćuje:

1) Za 10 godina rada u radnom odnosu kod istog poslodava – u visini prosečne zarade bez poreza i doprinosa;

2) Za 20 godina rada u radnom odnosu kod istog poslodavca – u visini novčane nagrade iz tačke 1) ovog člana uvećane za 25%;

3) Za 30 godina rada u radnom odnosu kod istog poslodavca  – u visini novčane nagrade iz tačke 2) ovog člana uvećane za 25%;

Jubilarnom godinom rada smatra se godina u kojoj zaposleni navršavaju 10, 20 i 30  godina rada provedenih u radnom odnosu kod istog poslodavaca.

Zaposlenima se isplaćuje jubilarna nagrada u roku od 30 dana od dana kada zaposleni stiču pravo na jubilarnu novčanu nagradu.

Član 42.

Zaposleni imaju pravo na solidarnu pomoć za slučaj:

1) duže ili teže bolesti radnice/radnika ili člana njene/njegove uže porodice;

2) nabavke ortopedskih pomagala i aparata za rehabilitaciju radnice/radnika ili člana njene/njegove uže porodice;

3) zdravstvene rehabilitacije;

4) nastanka teže invalidnosti;

5) nabavke lekova za zaposlene ili članove uže porodice;

6) pomoć članovima uže porodice, odnosno maloletnoj deci za slučaj smrti radnice/radnika, kao i radnici/radniku za slučaj smrti člana uže porodice;

7) mesečnu stipendiju tokom redovnog školovanja za decu zaposlenog koji pogine u toku obavljanja poslova radnog mesta na koje je raspoređen – do visine prosečne zarade bez poreza i doprinosa u Republici Srbiji prema poslednjem objavljenom podatku organa nadležnog za poslove statistike;

8) rođenja deteta radnice/radnika – u visini prosečne zarade bez poreza i doprinosa u Republici Srbiji prema poslednjem objavljenom podatku organa nadležnog za poslove statistike.

Članovima uže porodice smatraju se bračni drug, vanbračni drug, deca, rođene braća i sestre, braća i sestre po ocu i majci, roditelji, usvojilac, usvojenik i staratelj.

Visina pomoći u toku godine, u slučajevima utvrđenim u stavu 1. tač. od 1) do 5) ovog člana priznaje se na osnovu uredne dokumentacije, a najviše do visine tri prosečne zarade bez poreza i doprinosa u Republici Srbiji prema poslednjem objavljenom podatku organa nadležnog za poslove statistike.

Visina pomoći u toku godine, u slučaju utvrđenom u stavu 1. tačka 6) ovog člana priznaje se najviše do visine dve prosečne zarade bez poreza i doprinosa u Republici Srbiji prema poslednjem objavljenom podatku organa nadležnog za poslove statistike.

U slučaju da su oba roditelja zaposlena u istom mediju, pravo iz stava 1. tačka 8) ovog člana, ostvaruje majka deteta.

Zaposleni mogu da ostvare pravo na solidarnu pomoć, ukoliko pravo na ortopedska pomagala, aparate za rehabilitaciju, lekove i dr. nije ostvareno u skladu sa propisima iz oblasti obaveznog socijalnog osiguranja, boračko-invalidske zaštite i drugim propisima.

VII  ODGOVORNOST ZA POVREDU OBAVEZA IZ UGOVORA O RADU I MATERIJALNA

      ODGOVORNOST

Povreda obaveza iz ugovora o radu od strane radnika

Član 43.

Povredu obaveza iz Ugovora o radu zaposleni čine neizvršavanjem ili nemarnim, neblagovremenim i nesavesnim izvršavanjem radne obaveze.

Povredu radnih obaveza zaposleni mogu izvršiti činjenjem ili nečinjenjem.

Za povredu radnih obaveza radnica/radnik odgovara u postupku za utvrđivanje odgovornosti.

Odgovornost za povredu radnih obaveza ne isključuje krivičnu, prekršajnu i materijalnu odgovornost.

Vrste povrede radnih obaveza

Član 44.

Povrede radnih obaveza mogu biti:

  1. teže – koje su propisane Zakonom o radu,
  2. lakše – koje su utvrđene normativnim aktima medijskog preduzeća ili ustanove.

Član 45.

Težom povredom radnih obaveza smatra se takvo ponašanje radnica/radnika na radu ili u vezi sa radom kojim se nanosi ozbiljna šteta interesima poslodavca, kao i ponašanje na osnovu koga se može zaključiti da dalji rad radnice/radnika kod poslodavca ne bi bio moguć.

Disciplinski postupak

Član 46.

Ovim Kolektivnim ugovorom uređuje se pokretanje, vođenje i zastarelost postupka za utvrđivanje disciplinske odgovornosti zbog povrede radnih obaveza i druga pitanja od značaja za zaštitu radne discipline, kao i pitanje materijalne odgovornosti zaposlenih.

Član 47.

Inicijativu za pokretanje disciplinskog postupka može dati radnica/radnik i neposredni rukovodilac koji ima saznanja o učinjenoj povredi radne obaveze.

Inicijativa za pokretanje disciplinskog postupka podnosi se u pismenoj formi i ista mora biti obrazložena i potkrepljena dokazima.

Član 48.

Disciplinski postupak pokreće se zahtevom koji treba da sadrži: ime i prezime radnice/radnika koji je učinio povredu odredjene radne obaveze, radno mesto, zanimanje i druge potrebne podatke, činjenični opis povrede radne obaveze, vreme, mesto i način izvršenja, vrstu i pravnu kvalifikaciju povrede radne obaveze, posledice učinjene povrede, podatke o pričinjenoj šteti, dokaze za navode iz zahteva i dr.

Član 49.

Disciplinski postupak pokreće neposredni rukovodilac ili lice koje on ovlasti.

Postupak utvrđivanja odgovornosti za teže povrede radnih obaveza i dužnosti sprovodi disciplinska komisija i neposredni rukovodilac.

Disciplinska komisija se sastoji od tri člana, od kojih jedan mora biti iz reda sindikata čiji je radnica/radnik punopravan član.

Članove disciplinske komisije imenuje poslodavac, osim predstavnika sindikata koga imenuje nadležni organ sindikata.

Član 50.

Lice ovlašćeno za pokretanje disciplinskog postupka dužno je podneti zahtev odmah po neposrednom saznanju, a najkasnije u roku od 8 dana od učinjene povrede radne obaveze.

Rešenje o pokretanju disciplinskog postupka zajedno sa kompletnim predmetom i svim prilozima obavezno se dostavlja radnici/radniku, disciplinskoj komisiji i sindikalnoj organizaciji.

Komisija radi u punom sastavu, a odluke donosi većinom glasova.

Radnici/radniku protiv kojih je pokrenut disciplinski postupak, direktor i organ upravljanja su obavezni omogućiti pristup celokupnoj potrebnoj dokumentaciji, kao i prisustvo sednicama na kojima se raspravlja o disciplinskoj odgovornosti.

Protiv zahteva radnica/radnik može uložiti prigovor komisiji u roku od 8 (osam) dana od dana prijema istog.

Član 51.

Po prijemu zahteva predsednik komisije poziva podnosioca zahteva, zaposlenog protiv koga se vodi disciplinski postupak, predstavnike sindikata, svedoke i druga lica za utvrđivanje disciplinske odgovornosti.

Poziv mora biti uručen najkasnije 8 dana pre održavanja rasprave.

Raspravom rukovodi predsednik komisije koji daje i oduzima reč, postavlja pitanja, traži objašnjenja, a nakon toga daje reč članovima komisije.

Rasprava će se odložiti ako ne postoji dokaz da je poziv uručen, odnosno ako je radnica/radnik opravdano sprečen/a da dođe na raspravu, a tada se određuje novi termin održavanja rasprave.

Dok traje rasprava vodi se zapisnik u koji se unose svi podaci o toku vođenja rasprave, a nakon završene rasprave komisija donosi odluku o disciplinskoj odgovornosti.

Član 52.

Disciplinska komisija po sprovedenom postupku i tačno utvrđenom činjeničnom stanju obustavlja postupak ako je nastupila zastarelost za pokretanje i vođenje postupka,

oslobađa radnicu/radnika odgovornosti ili izriče meru:

a) prestanka radnog odnosa ako je učinjena teža povreda radne obaveze,

b) novčane kazne u visini 30% od neto plate radnika u trajanju od tri meseca.

Poslodavac može meru prestanka radnog odnosa zbog teže povrede radne obaveze zameniti novčanom kaznom u visini do 30% od plate radnika u trajanju od tri meseca, pod uslovom da nisu nastupile znatno teže posledice za poslodavca, da je stepen odgovornosti radnika nesavesni nehat i ako su utvrđene olakšavajuće okolnosti za radnicu/radnika, o čemu donosi posebnu odluku na zahtev radnice/radnika i disciplinske komisije.

Član 53.

Na prvostepenu odluku, radnica/radnik protiv koje/koga se vodio disciplinski postupak i podnosilac zahteva, mogu podneti žalbu drugostepenom organu u roku od 15 dana od prijema odluke.

Žalba odlaže izvršenje odluke, a odluka drugostepenog organa je konačna.

Član 54.

Pokretanje postupka za utvrđivanje odgovornosti radnice/radnika zastareva u roku od 3 (tri) meseca od dana kada je povreda učinjena, odnosno od dana saznanja za povredu, a najdalje u roku od 6 (šest) meseci od dana kada je povreda učinjena.

Vođenje postupka zastareva 6 (šest) meseci od dana pokretanja postupka za utvrđivanje odgovornosti radnice/radnika.

Pokretanje, vođenje i zastarelost postupka  iz prethodnog stava utvrdiće poslodavac svojim aktom u skladu sa Zakonom o radu.

Član 55.

Lakšom povredom radne obaveze smatraju se sve povrede radne obaveze i radne discipline koje zakonom nisu određene kao teža povreda radnih obaveza, a naročito:

– kašnjenje na posao i odlazak pre isteka radnog vremena,

– izazivanje svađe na poslu,

– neljubazan i nekulturan odnos prema zaposlenima i strankama,

– konzumiranje alkohola tokom radnog vremena,

– nemaran odnos prema poverenim vrednostima, kao i svako ponašanje na radu koje šteti ugledu i materijalnim interesima poslodavca ili trećih lica.

Disciplinske mere za izvršene lakše povrede radnih obaveza:

– pismena opomena

– novčana kazna u visini 10% od neto plate u trajanju do tri meseca.

Lakšu meru izriče poslodavac ili lice koje ovlasti.

Ponavljanje lakših povreda radnih obaveza tri ili više puta može da se kvalifikuje kao teža povreda radnih obaveza, za koju se može izreći i mera prestanka radnog odnosa.

Član 56.

Ako radnica/radnik namerno ili iz krajnje nepažnje prouzrokuje materijalnu štetu dužan je istu nadoknaditi.

Ako se visina štete ne može utvrditi u tačnom iznosu, njena se visina utvrđuje u paušalnom iznosu od strane komisije koju imenuje poslodavac ili lice koje on ovlasti.

U radu komisije učestvuje i predstavnik sindikata.

Radnica/radnik koji na radu i u vezi sa radom pričini materijalnu štetu poslodavcu može se osloboditi plaćanja naknade za štetu, ako bi time bila ugrožena egzistencija radnice/radnika i njene/njegove porodice i u drugim slučajevima utvrđenim Ugovorom o radu ili pravilnikom o radu.

VIII  ZAŠTITA PRAVA RADNIKA

Član 57.

Ukoliko radnica/radnik smatra da mu je od strane poslodavca povređeno pravo iz radnog odnosa, može podneti pisani zahtev poslodavcu da mu obezbedi ostvarivanje tog prava, u roku 15 dana od dana saznanja za povredu prava, a najdalje u roku od 3 meseca od dana učinjene povrede.

U slučaju povrede prava radnice/radnika, pre traženja zaštite kod nadležnog suda, radnica/radnik i poslodavac radni spor mogu rešiti sporazumom ili arbitražom.

Član 58.

Zaposleni mogu podnositi kolektivne zahteve radi razmatranja i odlučivanja o pitanjima od zajedničkog interesa za više radnica/radnika, kao i podnositi prigovore protiv pojedinačnih rešenja, kojima je odlučivano o njihovim pojedinačnim pravima, obavezama i odgovornostima na radu ili u vezi sa radom.

O kolektivnim zahtevima odlučuje Upravni odbor ili drugi, njemu po funkciji odgovarajući organ poslodavca.

Ako se kolektivnom zahtevu ne može udovoljiti, podnosiocima zahteva daje se obrazloženje.

Prilikom odlučivanja o kolektivnom zahtevu, nadležni organ  poslodavac su dužni da omoguće predstavnicima zaposlenih u medijima da i usmeno obrazlože svoj zahtev.

Član 59.

U cilju rešavanja pitanja iznesenih u zahtevu zaposleni i poslodavac sporno pitanje mogu izneti pred arbitražnu komisiju.

Arbitražna komisija se sastoji od tri člana, od kojih jednog određuje poslodavac, jednog sindikat zaposlenih, a trećeg člana određuju sporazumno.

Članovi arbitražne komisije moraju biti lica koja imaju potrebna stručna znanja za rešavanje spornog pitanja.

Član 60.

Arbitražna komisija razmatra sporno pitanje i o njemu odlučuje na sednici.

Arbitražna komisija odlučuje u okviru predmeta spora, u skladu sa Zakonom o radu i ovim Kolektivnim ugovorom i pravno relevantnim činjenicama za rešavanje spornog pitanja.

Ako je potrebno, arbitražna komisija može odrediti i veštačenje u cilju donošenja zakonite i pravedne odluke.

Član 61.

Arbitražna komisija donosi odluke većinom glasova arbitraže. Odluka arbitražne komisije mora biti obrazložena.

Odluka arbitražne komisije je konačna i protiv nje nije dopuštena žalba, niti se može tražiti sudska zaštita.

IX PRESTANAK RADNOG ODNOSA

Otkazni rok

Član 62.

Ako otkaz Ugovora o radu daje poslodavac, radnica/radnik ima pravo na otkazni rok zavisno od dužine radnog staža:

– od 2 do 10 godina – 30 dana,

– od 10 do 20 godina – 45 dana,

– od 20 do 30 godina – 75 dana,

– preko 30 godina – 90 dana.

Otpremnina

Član 63.

Zaposlenom, kome prestane radni odnos otkazom Ugovora o radu od strane poslodavca zbog prestanka potrebe za radom radnice/radnika iz ekonomskih, organizacionih i tehnoloških razloga, te neizvršavanja obaveza iz Ugovora o radu zbog radne nesposobnosti, pripada pravo na otpremninu na teret poslodavca.

Visina otpremnine zavisi od dužine radnog staža radnice/radnika kod poslodavca i iznosi:

a) za rad od 2 do 10 godina 40% prosečne mesečne plate radnice/radnika isplaćene tokom poslednja tri meseca pre prestanka Ugovora o radu ili koji joj/mu pripada u skladu sa kolektivnim ugovorom za svaku navršenu godinu rada;

b) za rad od 10 do 20 godina 45% plate iz alineje 1. stav 2. ovog člana,

v) za rad od 20 do 30 godina 50% plate iz alineje 1. stav 2. ovog člana,

g) za rad preko 30 godina 55% plate iz alineje 1. stav 2. ovog člana.

Član 64.

Pre prestanka radnog odnosa, radnici/radniku je, u smislu Zakona o radu, poslodavac dužan obezbediti sledeće:

– isplatu neisplaćenih plata, naknada plata i drugih davanja utvrđenih zakonom i kolektivnim ugovorom,

– uplatu neizmirenih doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje i osiguranje za slučaj nezaposlenosti,

– isplatu otpremnine u skladu sa odredbama ovog kolektivnog ugovora.

X  USLOVI ZA RAD SINDIKATA

Član 65.

Poslodavac je dužan da sindikatu omogući formiranje i delovanje u skladu sa njegovom ulogom i zadacima, statutom, programom i međunarodnim konvencijama o radu:

a) da pokreće inicijative, podnosi zaheve i predloge i da zauzima stavove od značaja za materijalni, ekonomski i socijalni položaj zaposlenih,

b) da se mišljenja i predlozi sindikata razmotre pre donošenja odluke od značaja za materijalni, ekonomski i socijalni položaj zaposlenih i da se u odnosu na njih opredeli.

Član 66.

Poslodavac obezbeđuje sindikatu sledeće uslove za njegovo delovanje:

a) korišćenje odgovarajuće prostorije i potrebne administrativno-tehničke i računovodstvene usluge,

b) naknadu plate u visini od 15% predsedniku ili povereniku sindikata kod poslodavca do 100 radnika, odnosno za svakih narednih 100 radnika još po 2,5% na osnovnu platu,

c) naknadu od 25% na osnovnu platu za profesionalno obavljanje funkcije predsednika (poverenika), gde je broj zaposlenih preko 500, o čemu se zaključuje poseban ugovor.

Član 67.

Sindikalnog predstavnika, zbog njegove sindikalne aktivnosti, ako deluje u skladu sa važećim zakonima, kolektivnim ugovorima i opštim aktima, nije moguće bez saglasnosti nadležnog organa sindikata rasporediti na drugo radno mesto, niti uputiti na rad kod drugog poslodavca. Zbog sindikalnog delovanja poslodavac ne može sindikalnom predstavniku, bez saglasnosti nadležnog organa sindikalnog delovanja, pokrenuti protiv njega disciplinski ili odštetni postupak, niti ga na drugi način dovesti u neugodan ili podređen položaj.

Pravo iz prethodnog stava ovog člana traje za vreme obavljanja funkcije i 2 godine nakon isteka funkcije.

Sindikalni predstavnici u smislu ovog člana su i funkcioneri sindikata na višim nivoima koji svoju funkciju obavljaju volonterski, a zaposleni su kod poslodavca.

Član 68.

Predstavnicima sindikata mora se omogućiti odsustvovanje sa posla radi prisustvovanja sindikalnim sastancima, konferencijama, sednicama i kongresima i radi osposobljavanja na kursevima i seminarima.

Predstavnicima sindikata obezbeđuje se pristup svim radnim mestima kod poslodavca kad je to potrebno za obavljanje njihove funkcije.

U slučaju potrebe ubiranja sredstava solidarnosti, prestavnici zaposlenih,  koje sindikat za to ovlasti, imaju pravo da ovu aktivnost obavljaju u odgovarajućim prostorijama poslodavca.

Predstavnicima sindikata dozvoljeno je da ističu obaveštenja sindikata u prostorijama poslodavca na mestima koja su pristupačna zaposlenima.

Predstavnicima sindikata dozvoljava se da koriste najmanje dva časa mesečno u toku radnog vremena za sastanke u preduzeću i dva časa sedmično za ostale sindikalne aktivnosti.

Poslodavac ili predsednik organa upravljanja su u obavezi da pozovu predsednika sindikalne organizacije na sednicu organa upravljanja, kada se na sednici raspravlja o ekonomsko-socijalnom položaju zaposlenih.

Poslodavac je dužan da predstavnicima sindikata dozvoli da zaposlenima dostavljaju informacije, biltene, publikacije, letke i druga dokumenta sindikata.

Poslodavac je dužan obezbediti slobodan pristup predstavnicima drugih sindikata u organizaciju sindikata organizovanu kod njega, s tim da te aktivnosti i posete budu ranije najavljene.

Aktivnosti sindikata vrše se tako da ne idu na štetu redovnog funkcionisanja poslodavca i radne discipline.

Član 69.

Poslodavac je dužan obezbediti obračun i uplatu sindikalne članarine obustavom iznosa članarine iz plata radnika – članova sindikata prilikom svake isplate plate, uz pismenu saglasnost, odnosno sindikalnu pristupnicu radnice/radnika.

XI – INFORMISANJE RADNICA/RADNIKA

Član 70.

Poslodavac je dužan informisati sve zaposlene o pravima, dužnostima i odgovornostima, a posebno iz Zakona o radu i Kolektivnog ugovora, platama, uslovima rada, načinu zaštite prava, opštem stanju i perspektivi poslodavca i delatnosti, te planovima za budući razvoj, perspektivi radnog odnosa, uslovima rada i zaštite na radu.

Poslodavac je dužan da zaposlene obaveštava o svim aktivnostima vezanim za utvrđivanje prestanka potrebe za radom radnice/radnika, a svakog zaposlenog lično da upozna sa mogućnostima za rešavanja njegovog radno-pravnog statusa.

Sindikat ima pravo da zahteva od poslodavca i druge informacije značajne za ostvarivanje prava radnika.

XII – POSEBNE ODREDBE

Ostvarivanje prava na štrajk

Član 71.

Poslodavac i Sindikat su dužni preduzeti sve mere u cilju otklanjanja uzroka koji dovode do štrajka, a ukoliko, i pored preduzetih mera, do štrajka dođe, organizuje se i vodi u skladu sa Zakonom o štrajku i Pravilima sindikata o štrajku.

Član 72.

Za tumačenje i praćenje primene ovog Kolektivnog ugovora, rešavanje spornih pitanja koja nastanu u sprovođenju Kolektivnog ugovora učesnici sporazumno formiraju komisiju u koju ulaze po dva predstavnika – zaposlenih i poslodavca.

Komisija donosi zaključke konsenzusom.

Član 73.

Kontrolu i nadzor nad primenom ovog Kolektivnog ugovora vrši organ nadležan za inspekcijske poslove putem Republičke inspekcije rada.

Kontrolu isplata po odredbama ovog kolektivnog ugovora vrši Poreska uprava Republike Srbije.

XIII – PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 74.

Učesnici u zaključivanju ovog Kolektivnog ugovora mogu sporazumno da menjaju odredbe ugovora.

Postupak za izmenu i dopunu ovog Kolektivnog ugovora može pokrenuti svaki njegov učesnik.

Izmene i dopune ovog Kolektivnog ugovora vrše se na način i po postupku po kojem je i zaključen.

Svaki od učesnika ovog Kolektivnog ugovora može otkazati Kolektivni ugovor ili njegove pojedine odredbe.

Otkazni rok traje 3 (tri) meseca od dana obaveštavanja ostalih učesnika o otkazu. Otkaz se saopštava pismeno i objavljuje u “Službenom glasniku Republike Srbije”.

Nakon isteka otkaznog roka učesnici su dužni pokrenuti postupak za zaključivanje novog Kolektivnog ugovora ili njegove izmene i dopune u roku od 30 (trideset) dana.

Do zaključivanja izmena i dopuna ili novog Kolektivnog ugovora primenjuju se odredbe Kolektivnog ugovora koje su otkazane.

U slučaju spora, učesnici u zaključivanju ovog Kolektivnog ugovora rešavanje spora mogu poveriti arbitraži.

Odluka arbitraže donosi se konsenzusom i obavezujuća je za strane u sporu.

Član 75.

Ovaj Kolektivni ugovor zaključuje se na neodređeno vreme, potpisivanjem strana ugovornica, a stupa na snagu u roku od 8 (osam) dana po objavljivanju u “Službenom glasniku Republike Srbije”.

Troškove objavljivanja ovog Kolektivnog ugovora u “Službenom glasniku Republike Srbije” snose obe strane solidarno.

___________  2020. godine

 

UNIJA poslodavaca                                                                         Novinarski SINDIKATI

 

­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­

 

 

 

 

 

___________________

 

 

 

Leave a comment